Ovaj post nastao kako bih obavila svoju svetu novinarsku dužnost koja se tiče kolegija “Tisak”, a i kako bih malo educirala buduće novinare o diletantskoj upotrebi jedne riječi kojoj nije mjesto u ozbiljnim informativnim listovima ili barem onima koji se žele takvima predstaviti.
Tamo joj nije mjesto ponajprije zbog toga što ona u rječniku de facto ne postoji, a i sama struka ju negira. Štoviše, podsmjehuje se nedovoljno informiranim novinarima koji se, čini se, niti ne žele informirati u tom pogledu, već se ponašaju kao univerzalne neznalice.
Otuda naslov posta koji želi promijeniti jedno, pogrešno, ustaljeno mišljenje (i ispraviti neke od pogrešnih napisa u zadnjih dva tjedna kako bi moju tvrdnju mogla potkrijepiti dokazima), za razliku od pukog ispravljanja gramatičkih i pravopisnih grešaka u nekom tekstu.
Prije nego što napišem o kojoj je riječi riječ (jer ćete, kad ju vidite, zasigurno misliti kako je stvar o kojoj pišem potpuno irelevantna) reći ću kako sam svjesna činjenice da neke riječi mogu zaista zaživjeti u svakodnevnoj uporabi, a da nisu uvrštene u rječnik ili ih struka ne koristi. Ipak, vjerujem kako bi svaki ozbiljni novinar, prije pisanja o nečemu u što nije dobro upućen, trebao kontaktirati struku oko termina koje će koristiti.
Recimo da se otkrio novi tip prehlade koji, sada lupam, kod ljudi izaziva malo jače nakupljanje sluzi u nosu kod djece (stvarno se nisam imala čega drugog sjetiti), ali nije toliko poseban. Uglavnom, znanstvenici se okupe na jednom skupu i odluče imenovati tu bolest kao virus FRH, prehlada tip 83. U svakodnevnom govoru ta se riječ označi kao “šmrkavac babe Jage” (jer trebaju nečim roditelji plašiti djecu da budu malo opreznija) i sad se taj tip prehlade proširi.
Ja bih na ozbiljnim novinama očekivala naslov “Epidemija prehlade među djecom u OŠ Novi Zagreb”, a početak teksta bi glasio otprilike: “Među djecom u tom i tom vrtiću proširio se taj i taj neugodan virus koji izaziva nedavno otkrivenu tu i tu prehladu, a u svakodnevnom rječniku poznat je i kao “šmrkavac babe Jage”, a ne naslov tipa “Šmrkavac babe Jage poharao OŠ Novi Zagreb”.
Ok, možda bi potonji naslov i osvanuo u nekim novinama, ali ja bih se zgražala nad takvim naslovom jer bih mislila da je prije stručnog termina neprofesionalno spomenuti kolokvijalni termin, da ne spominjem kako bi bilo neprofesionalno u cijelom tekstu spominjati samo taj kolokvijalni termin.
Takav naslov (i sadržaj) bio bi, barem po meni, uradak jednog neobrazovanog, umišljenog novinara sklonog senzacionalizmu koji misli kako je upio svu pamet svijeta, odnosno pokazatelj (ne)obrazovanosti društva u kojem živimo, kojemu sve treba objasniti na jedan iznimno priprosti način kako bi uopće shvatio o čemu je riječ.
A o kojoj je riječi riječ u mojem postu?
O igrici.
Što? Zar se o tome piše kad su nam životu u Zagrebu ugroženi i kad bi svi trebali pisati o praćenju Pukanićeva ubojstva u one dvije novine koje smo izabrali pratiti? O glupim igricama? Ma daj odi znaš tamo na svoje forume i tamo s geekovima pričaj o tome, nas to ne zanima, niti bi nas trebala zanimati upotreba tako nevažnog termina! Igre ili igrice, jel’ to uopće ikome važno?
Ok, ako ste se zapitali neka od ovih pitanja, vjerojatno vam nastavak teksta neće biti zanimljiv niti ćete ga smatrati korisnim pa ostanite kod svog uvriježenog mišljenja i pišite kako želite. Na posljednje pitanje odgovaram: “Da, važno je. Neće svijet propasti ako ti upotrebljavaš taj termin u razgovoru sa svojim prijateljima, ali ako se misliš baviti ozbiljnim novinarstvom, dragi budući novinare, upotrebljavaj točne termine (govorim općenito, za neke termine koji su također netočni, ali ustaljeni u hrvatskom novinarstvu) jer publika nije glupa koliko misliš te će zapamtiti po tome kako izvještavaš, što će se odraziti na njihovu percepciju hrvatskih novinara i novinarstva u Hrvatskoj općenito koja, da budem iskrena, ni sad nije odveć pozitivna.”
Da se vratimo na temu. Dakle, formalno, riječ igrica u hrvatskom rječniku ne postoji. Provjeravala sam u najnovijem izdanju Anićeva rječnika*, no tu riječ nigdje nisam našla. Našla sam samo riječ igra i izraz kompjuterska igra pa ću vam predočiti obje definicije:
Igr|a:
1. a. spontana, intelektualna i tjelesna aktivnost djeteta kao sastavni dio odrastanja i razvijanja ličnosti
b. u pedagogiji, sredstvo odgoja, obrazovanja i razvijanja stvaralačkih sposobnosti
c. aktivnost mladunčadi u većine sisavaca
d. oblik rekreacije koji ima kao jedini cilj da se osoba koja joj se predaje zabavi; razonoda, rekreacija
2. Takva ili slična djelatnost povrgnuta nekom sustavu pravila koja uvjetuju poraz ili pobjedu, gubitak ili dobitak [~ a šaha, ~ a lovice, ~ karata]
3. a. natjecanje u sportskim vještinama [olimpijske ~ e]
b. sportska borba, način kojim se odvija sportski susret [dobra ~ a, loša ~ a; ~ a na sredini terena]
c. dio seta u tenisu;
4. gluma, način na koji glumac izvodi svoju ulogu
5. unaprijed smišljene radnje, tajni planovi [opasna ~ a, prozreti čiju ~ u]
6. brza izmjena čega [~ a boje, ~ a svjetlosti, ~ a sjena]
7. u preferansu, početak bacanja karata bez otkrivanja talona
kompjuterska igra – interaktivni program na kompjuteru kojim se postižu bodovi i sl., služi za zabavu
Ni spomena od igrice.
Što se struke tiče, pregledavši svaki važniji informatički časopis (BUG, VIDI, PCChip) ili časopis koji se bavi igrama (PCPlay, Gameplay) uvidjela sam da nijedan od spomenutih časopisa ne koristi tu riječ, osim ako ne želi izazvati nezadovoljstvo time što se ona ukorijenila u našem jeziku. Štoviše, uredništvo časopisa Gameplay za temu jednog od svojih brojeva uzelo je sastavljanje “Gamerskog rječnika”** u kojem postoji definicija igre i igrice, a ja ću navesti obje.
“Igra – Intelektualna ili tjelesna aktivnost koja ima kao jedini cilj da se osoba koja joj se predaje zabavi; razonoda, rekreacija”
“Igrica – Evo, zaista, jedini pojam koji uopće nećemo objašnjavati jer ne znamo što je niti odakle je došao. Sorry igrica, nisi dovoljno cool.”
Naglašavam, riječ je o ljudima kojima je igranje posao, iako neki od njih možda nisu završili neki novinarski faks ili se negdje obučavali za profesionalnog novinara za pisanje o igrama. Ipak, kao što je većina stručnih termina vezanih uz ICT (informacijsko komunikacijske tehnologije) direktno prevedena s engleskog jezika tako je i igra direktan prijevod riječi “game”.
Ako netko zna primjer web stranice, časopisa ili bilo kojeg drugog stranog medija koji ne upotrebljava riječ “game”, odnosno “video game” prilikom pisanja/pričanja o igrama, nego koristi termin “little game” (ili “das kleine Spiel”, možete uzeti bilo koji drugi jezik), navedite ga. No vjerujem kako će vam trud biti uzaludan, a i kasnije ću spomenuti izraz koji koristi jedan hrvatski diplomirani informatolog, bibliotekar i doktor opće lingvistike. Možete li već pogoditi koji?
No krenimo redom. Uglavnom čitam Večernji list pa su tako tekstovi koje namjeravam komentirati i ispraviti preuzeti iz tih dnevnih novina. Isto tako, spomenula bih kako posebne priloge o ICT – u u dnevnim novinama ne rade novinari zaposleni u Večernjem listu, već vanjski suradnici koji su stalno zaposleni u drugim informatičkim časopisima, a posebne priloge o tehnologiji najčešće uređuju jednom ili dvaput na tjedan.
Zato cjelokupna redakcija dnevnih listova zapravo može biti potpuno odvojena od redakcije koja piše o ICT – u (jer danas vanjski suradnik samo može poslati članke preko maila, pa čak se s grafičkim urednikom dogovoriti oko vizualnog izgleda priloga da nijednom ne uđe u poslovne prostore dnevnih novina) te time stalno zaposleni novinari u dnevnim listovima teže mogu usvojiti rječnik kojim se novinari posebnih priloga služe jer nisu s njima u interakciji.
Konkretno, urednik takvog priloga (Link) u Večernjem listu je Hrvoje Šarić, vanjski suradnik BUG – a, a u Jutarnjem listu (On - Line)Dragan Petric, izvršni urednik istog časopisa. To možda i pokazuje koliko je najžešćoj konkurenciji stalo do takvih priloga kad upošljavaju novinare istog časopisa (makar jedan od njih bio honorarni zaposlenik).
Prvi članak koji mi je upao u oči bio je o adaptaciji jedne igre u film (”Max Payne”). Autorica teksta, Iva Sviben, ovako počinje članak*** (dodatno ću podebljati sporne dijelove):
“Sedam godina nakon što se rodio na igraćim konzolama diljem svijeta, antijunak koji među ljubiteljima računalnih igrica uživa kultni status postao je dio sedme umjetnosti.”
Osim korištenja riječi igrica, poznavateljima dotične igre u oči upada netočan navod kako se igra “rodila” na igraćim konzolama. Naime, kako će autorica i sama kasnije spomenuti, igra je prvo izašla na računalima (operativnom sustavu Windowsi, kako se u daljnjem tekstu izrazila), a tek onda na igraćim konzolama.
Također, kad netko spomene sintagmu “računalne igre”, igrači prvo pomisle na igre koje su izašle za PC (Windows OS), tek onda na igre koje su izašle na igraćim konzolama. A razlika između igraćih konzola (iako su i konzole računala) i računala je zaista ogromna.
Igraće konzole su analogna računala, nepreciznija su od digitalnih računala (kakvima obično zovemo svoja kućna ili prijenosna računala) te je njihova osnovna (u nekim slučajevima i jedina) funkcija umetanje cartridgea, CD – a ili DVD – a u odgovarajući utor i reproduciranje interaktivnog sadržaja na tom mediju (iako su se sad pojavile konzole s naprednijim opcijama poput slušanja glazbe, gledanja DVD – a, pretraživanja na internetu i sl.). Najprodavanija i vjerojatno najpoznatija igraća konzola je Playstation 2 koja se prodala u više od 100 milijuna primjeraka.
Kad govorimo o računalima, obično mislimo na kućna i prijenosna računala, znači, digitalna računala koja nam daju puno više mogućnosti nego igraće konzole. Kad kupite igraću konzolu, onda se pretpostavlja da ćete se primarno na njoj igrati, ali kad kupite računalo u životu ne trebate pokrenuti nijednu igru na njemu.
To su samo neke od razlika između igraće konzole i računala.
Nadalje, spominjem ostale rečenice u kojima je autorica koristila riječ igrica:
“…Ne zna se koliko je, i je li uopće, ostatak glumačke ekipe “vježbao palčeve” i proveo besane noći ubijajući nitkove uz pomoć virtualnog Maxa Paynea, no Wahlberg je priznao da nikad nije zaigrao dotičnu igricu…”
“…Kako su računalne igrice inspirirane noir filmovima i akcijskim scenama nalik onima u “Matrixu” gdje likovi tijekom tučnjava izgledaju kao da plešu balet, a ne kao da se fizički obračunavaju, vizualni je užitak zajamčen. Ipak, ovaj Max Payne, za razliku od onog na kojeg ste navikli u igricama, neće vas poslušati kad mu naredite da prvo ubije zlikovca u kutu, a tek onda ode u drugu prostoriju gdje je prva pomoć.”
U posebnom odjeljku “Povijest računalne igrice” autorica si je, očito, dala puno vremena za istraživanje te piše:
“…Bila je to “pucačina u trećem licu” namijenjena Windowsima, a glavnom junaku glas je posudio James McCaffrey. Kasnije iste godine igrica je napravljena i za igraće konzole Playstation i Xbox. Mračan ugođaj, dobra priča i puno, puno akcije koja je inspirirana filmovima Johna Wooa zaslužni su za velik uspjeh igre…”
Sad je spomenuto da je igra prvo izašla za Windowse (kućna računala), a tek kasnije za igraće konzole, što je u kontradikciji s početkom glavnog teksta. Isto tako, nije izašla za Playstation, već za Playstation 2. Postoje četiri konzole koje nose Playstation ime, ali razlika između svake je golema.
Zamislimo da se neki roditelj, čije se dijete igra na Playstationu, pročitavši ovaj članak u novinama, gadno zeznuo te kupio ovu igru. Nakon što bi je ubacio u Playstation shvatio bi kako ta igra nije za Playstation, već za Playstation 2, a tad bi već uzalud potrošio nekoliko stotina kuna, koliko igre za Playstation 2 obično koštaju u Hrvatskoj.
Vidim da je autorica na kraju upotrijebila i izraz igre, što mi je malo čudno s obzirom da se kroz cijeli tekst ponavljao izraz igrica.
Drugi sporni tekst objavljen je u Obzoru dan kasnije. Članak**** je govorio o originalnim doktoratima koji su dotakli još neistražena područja određenih znanosti. Među najzanimljivijim radovima spomenut je doktorat Antuna Halonje koji se bavi jezikom računalnih korisnika.
Njegova biografija istaknuta je u posebnom okviru, a ja ću je ovdje spomenuti kako bi čitatelji dobili sliku njegove stručnosti što se tiče tog područja.
„Antun Halonja diplomirao je 1996. godine informatologiju i opću lingvistiku, a 2001. bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao 2002. godine. Objavio je nekoliko znanstvenih i stručnih radova te je sudjelovao na više lingvističkih skupova u zemlji.“
Dakle, tip se kuži i u informacijske znanosti (kako danas glasi ime predmeta informatologija) i u jezik. Zato me začudio “citat” iznad teksta (”Hakeri su jezično vrlo inventivni, kao i igrači računalnih igrica”) za kojeg se ne bi reklo da ga je izgovorila osoba koja se kuži, kako sam već napomenula, u informacijske znanosti i jezik jer bi, ako je tražio građu dvije godine, trebao znati kako su igrači osjetljivi na riječ igrica. No kad sam pročitala tekst sve mi je bilo jasno. Gospodin Halonja nikad nije izrekao riječ igrica u tom tekstu. Rješenje ove nedoumice nalazi se u “citatu” koji to zapravo nije.
O čemu se radi? Radi se o tome da je vizualno, između njegove slike i biografije (a i drugih intervjuiranih (Dubravka Džaja – Hajduk, Davor Božinović) u tom tekstu) postavljena ova („) grafička ikona koja kao da pokazuje najzanimljiviju izjavu intervjuiranog o njegovu doktoratu, a zapravo je redigirana verzija njegove izjave. Ni drugi intervjuirani nisu bolje prošli. Autorica Petra Maretić Žonja uzela je neke od njihovih izjava i mijenjala ih po svom ukusu kako bi “citat” izgledao što atraktivnije.
No počnimo s pljuvačnicom po članku i uočavanjem prostih grešaka.
“…Takav je i rad lingvista Antuna Halonje “Hrvatski računalni žargon”, koji se za potrebe svog istraživanja dvije godine “kretao” po internetskim forumima, Usnetu, mrežnim stranicama, bio u kontaktu s hakerima… i otkrio jedna novi svijet komunikacije sa čak 15 tisuća novih riječi…”
“Jedna” i “sa” bi mogle biti promatrane kao jednostavne pravopisne greške, dok se za Usnet (pravilan naziv je Usenet) ne bi moglo reći isto. Ipak, vjerojatno nikad nećemo saznati je li to bila samo greška pri tiskanju ili nepoznavanje tog područja.
U daljnjem tekstu stoji izjava Halonje koja je izmijenjena u “citatu”. Naravno, Halonja nije upotrijebio riječ igrica, već igra.
“…No mogu reći da su jezično najinventivnija skupina igrači računalnih igara, tzv. gameri koji neprestano sastavljaju svoj rječnik i bilježe žargonizme…”
I ja sad ne mogu vjerovati da je žena razgovarala sa stručnjakom u području jezika i informacijskih znanosti, a nije se povela njegovim primjerom, već je i dalje nastavila po svom.
“…Primjer su žargonizmi “kramasonic”, koji je nastao od krama + panasonic te “fajnlfantastično”, žargonizam nastao od skraćenog naziva igrice The Final Fantasy i riječi fantastično…”
Ok, osim igrice, ovdje se spominje i nepostojeća igra The Final Fantasy. Postoji serijal igara pod imenom Final Fantasy, a i inače se ispred naslova igara ne stavlja član the.
Nažalost, ovakvih je članaka bilo i biti će ih dok je ljudima svejedno čitaju li informativne ili neinformativne članke u jednom aspektu novinarstva, ali nadam se da ćete Vi ubuduće paziti kako pišete o nečemu što vam nije jača strana te se, u pogledu korištenja stručnih termina, referirati na struku, a ne na vašu baku.
Izvori:
*Vladimir Anić, “Rječnik hrvatskog jezika”, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 427
**Definicije igre i igrice preuzete iz teme “Gamerski rječnik” (rječnik je zajedničko djelo više autora – Danijel Reškovac, Berislav Jozić i Amir El – Och), str. 30, Gameplay, broj 30, (05/2005.), NCL Media Grupa d. o. o., Zagreb
***Članak: “Mark Wahlberg; Prelazak s binarnog koda na filmsku vrpcu”, Iva Sviben, Ekran, str. 22 i 23, broj 1239, Večernji list (17. 10. 2008.), Večernji list d. d., Zagreb
****Članak: “Otkrio 15.000 novih riječi na internetu”, Petra Maretić Žonja, Obzor, str. 22 i 23, broj 262, Večernji list (18. 10. 2008.), Večernji list d. d., Zagreb
Uploadala sam i scanove naslovnica i tekstova da se sami možete uvjeriti u moje tvrdnje (jedino nedostaje stranica iz rječnika i naslovnica Obzora i njegova 23. strana zbog tehničkih nemogućnosti). Isto tako, one su u gifu jer su neki scanovi u .jpg formatu prelazili 10 MB, a nigdje ne mogu naći stranicu koja nudi veći upload, a da prethodno nije potrebna registracija ili premium račun.
